A ko podržava tebe?

Ako si (društveni) lider, služiš višem cilju i izgaraš na tom putu. Ne samo duhovno, nego i mentalno, emocionalno, fizički.

Služiš drugima, služiš svrsi, lista poslova je uvijek ista ili raste, a ti radiš - i ne smeta ti. Voliš to, znaš svoje zašto i zalažeš sve na tom putu.

Brineš o svakom detalju, važno ti je da je sve besprijekorno, izvrsno, da donosi velike rezultate drugima i da su plodovi obilni.

I sve to se i dešava.

Velike su šanse da sve to radiš dok istovremeno paziš da tvoja porodica ima sve što im treba. Da si tu, s njima, da provodite kvalitetno vrijeme zajedno.

I tvoji prijatelji. Komšije. Zajednica.

Brineš, vrlo vjerovatno, i o domu, putovanjima, pokojem humanitarnom projektu, ili dodatnom izvoru prihoda, eventualno nekoj bašti i vikendici.

I to voliš. Stvarno te ispunjava. S radošću ulažeš sve svoje vrijeme, energiju i novac, pažnju i druge resurse.

Jer sve to čini tvoj život vrijednim življenja.

Ali, ko brine o tebi?

Ko podržava tebe?

Ko tebe podsjeća da popiješ vode, odspavaš, ko ti donese ručak, izmasira te i sasluša tvoje dileme?

Ko tebe (po)država da isprocesiraš strahove, isplačeš, izvrištiš i pronađeš izlaz iz svake situacije?

Ko umije da kada ti kreneš da govoriš o sebi, ne postavi svoje potrebe preko tvojih?

Ko može da podnese silinu tvojih pitanja i emocija, bez da se raspadne od nemoći ili neznanja kako da ti pomogne?

Ko može da te čuje i ne rješava stvar u tvoje ime, ne dijeli ti savjete, nego da te samo podsjeti na tvoje snage?

Da, znam, možeš ti to i sam(a).

Hajde realno, koliko često to i napraviš?

I koliko stvarno, možeš a koliko to radiš jer - moraš? Tek kad više pucaš po svim šavovima pa si prisiljen(a) okrenuti se unutra?

Podsjetit ću te, a znam da znaš, samo možda ne primjenjuješ na sebe iako to savjetuješ često drugima (kladim se! znaš kako kažu - "takes one to know one", i ja sam ti):

Sebičnost je "postojim samo ja". Briga o sebi je "postojim I JA". Zdrava briga o sebi je "ispunjavam svoje potrebe jer znam da što sam ja puniji/punija, to više mogu da dam".

I ne moraš sve sam(a).

Imati ogledalo, prijatelja, terapeuta, savjetnika, mentora - coacha koji je sve to i više - je dar.

Biti to drugima još je veći.🙂 Zato sam ja izabrala ovaj poziv. Jer integralni coaching za mene to jeste. Puno više od biznisa, karijere, posla.

Za mene je to svrha, poziv, uloga koja mene ispunjava - da brinem o vama, i podržavam vas na vašem putu.

I to i mogu tako dobro, jer i ja brinem o sebi. Između ostalog i tako da biram svoja ogledala i itekako ih koristim kao podršku na mom putu.

Ko su osobe koje su vas naučile i stalno vas podsjećaju kako brinuti o sebi?

Zbog čije pažnje i podrške posvećene vama ste sami sebi bolji prijatelji, podrška i sami sebe više volite.

Pohvalite ih i zahvalite im se u komentarima. Da se svi inspirišemo primjerima, idejama i upijemo još malo koliko je važno davati i primati podršku.

Bivati u razmjeni prijateljstva. Na putu cjelovitog razvoja.

I kolike to velike rezultate donosi. Na jedan način koji je ekološki za naše biće, okruženje, svjetove.

Previous
Previous

Svjedočanstvo: Iz tunela u radost i boje

Next
Next

Poziv: Grupni coaching